zelim da vam pokazem sta ja vidim kada sklopim oci, sta ja cujem u tisini, kakve mirise donosi vetar... Ljubav, masta, snovi... Realnost, sada je na meni da vam pokazem...
Kada sve stane, obuzme me san... ja se tebi vratim, imam te na jos jedan dan... disem na tvojim grudima, osetim tvoj dah... probudim se, zaplacem... i budan potonem u crni, teski mrak...
Trackback URL: http://www.blog.rs/trackback.php?id=88798
ne razocaraju reci, razocaraju dela... ona nesvesna... jer svestan nikada ne bih dozvolio sebi tako nesto...
Svestan ili ne, ono što uradiš, kažeš, to si ti. Tu nema popravki. Izvinjenje i pokajanje je moguće ali je pitanje kako je druga strana to prihvata. Ako ona ne želi da prihvati iskreno izvinjenje i pruži ti još jednu šansu, nemoj mučiti sebe. Nove šanse su tu, život ide dalje pored svake emocije.
Pozz prinče
Izgubio?
Tesko.
Ali natavi da zivis i dalje. Povratak, kao sto je rekla bealiver, je samo polovican.
Razbijeno staklo moze da se zalepi, ali nikada nece biti kao pre.
Mozda jednostavno nije bilo vase vreme...
I pazi!
Vrata su ti se zatvorila, i umesto da dugo gledas u zatvorena vrata, osvrni se... mozda neka druga stoje odavno otvorena, i cekaju na tebe.
Pozdrav!
| « | Februar 2010 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |