zelim da vam pokazem sta ja vidim kada sklopim oci, sta ja cujem u tisini, kakve mirise donosi vetar... Ljubav, masta, snovi... Realnost, sada je na meni da vam pokazem...
Dan mi prodje bez tebe... dugo nisam cuo tvoj glas... osluskujem vetar trazeci slova tvog imena, nalazim tvoj lik u obrisima mesecine i trazim sjaj tvojih ociju u sjaju miliona zvezda...
Nisi tu, ali ipak... na kraju dana... u savrsenoj tisini... u trenutku pred san... moje misli odu ka tebi... izgovorim molitvu za tvoju ljubav... sklopljenih ociju... tiho prosaptam tvoje ime i onako za sebe pozelim ti laku noc...
Kada sve stane, obuzme me san... ja se tebi vratim, imam te na jos jedan dan... disem na tvojim grudima, osetim tvoj dah... probudim se, zaplacem... i budan potonem u crni, teski mrak...
Zaista se retko kada probudim tako nerado kao na 14. februar, dan Svetog Valentina, Dan zaljubljenih. Cela ta prica oko obelezavanja dana ljubavi, kada treba da poklonima aminujemo ljubav prema najdrazima mi je nekako... bljak...
I sta god mi rekli kada procitate ovo, kako god se ja osecao... Necu se opustiti i prosto uzivati u ovom danu... Necu!!! Ne svidja mi se!!!
Prvo, ako sam stvarno zaljubljen i ako mi je stalo do nekoga, svaki dan cu uciniti posebnim i potruditi se da nam svaki dan bude 14. februar.
Drugo, opet, nisam sa onom kojoj bi zaista mogao da pozelim srecan Dan zaljubljenih.
Mozda je i u tome stvar. Kako slaviti neki praznik, ako nemate sve uslove za to?
Recimo da se za Dan zaljubljenih osecam kao musliman od koga se ocekuje da okiti jelku za Bozic.
Procitajte moje tekstove, neki od njih su i ovde, vecina je u mojoj svesci, najveci broj u mom srcu. Nadjite u njima njeno ime, nadjite one datume. Dan Zaljubljenih. Ma ja sam u nju zaljubljen cele godine, svakog dana, svakog trenutka, cak i kada nije u mojim mislima (a to nije bas lako) njeno ime odzvanja u otkucajima mog srca. I proveo bih ovaj hladan dan u njenom zagrljaju, saputajuci joj da je volim i najneznije reci koje imam za nju, dok sedim u toploti njenog zagrljaja, a osecam njen dah na vratu. Ogledao bih se u sjaju njenih ociju i spustio glavu na njene grudi pokusavajuci da cujem ono ,,VOLIM TE" tamo negde, u marsu koji diktira moj gospodar, njeno srce. Voleo bih to... Voleo bih da je probudim danas uz reci koje ce nas provesti kroz ceo Valentino... Voleo bih da je ona tu...
Voleo bih... ali nije...
Zato, sreco moja lepa, srecan ti Dan zaljubljenih...
Pokriven snegom, promrzao, pomalo nervozan, ali opet se trudim da imam onaj osmeh. Mada, moguce da mi se i lice smrzlo pa da zbog toga ne mogu da skinem taj izraz sa mog lica... Ulazim u sobu i osecam milinu dok me prozima toplota... Najbrze sto mogu, skidam ovu ledenu odecu sa sebe sto brze, skacem u toplu kupku i molim se da se sutra ne probudim sa kijavicom ili ko zna cim...
Ne volim bas ovu zimu...
U stvari, voleo sam je... Voleo sam prvi sneg.... Drugi me je, takodje, obradovao... U trecem sam uzivao... Cetvrti vec nije morao da padne... Peti me je malo iznervirao... Sesti... Sedmi...
Ne znam, mozda je to moj dojam, ali ne volim da mi je hladno. Ne volim da mi promrznu prsti, da kijam, da mi cvokocu zubi dok (vecito) cekam autobus, malo ovaj mraz postaje naporan...
Izlazim iz kupatila, srecan sto mi se vratio osecaj u nogama i rukama. Zavukao sam se pod pokrivac, prigrlio pristiglu solju caja (zauvek zahvalan mami zbog toga) i pustio (neizbeznog) Balasevica...
"Ja pevam svoj blues bez namere bitne i najvece ribe za mene su sitne... Ja sa strane, samo posmatram taj svet..."
Obozavam tog coveka... (Kad porastem bicu Balasevic)
Toplo mi je... Smesim se, cak ni ona silna belina ne izgleda tako lose kroz prozor tople sobe... Cekam da padne mrak i da kuce u komsiluku poprime izlged Bozicne cestitke...
Nije ova zima tako losa...
I na kraju... Zapisujem svoje reci ovde, san me hvata, dok sa zvucnika kompjutera, kao najneznije milovanje preko moje koze klize...
Stevu cenejca je ubio grom nezno ko rukom
Na sirokom soru, tu negde pred zoru il' pre
Niko se nije pitao gde se to nocu skitao
Nego su zalili i svece palili svi
Sa njegovim stricem sam proveo dan, bio je ocajan
Al' taj matori momak je imao stomak za sve
Pa rece: "Eto, tudjeg se latio, zato je glavom platio
Pre nego sto zaspim i uplovim u carstvo snova, zelim sa vama da podelim nesto sto kvari ovo vece koje je predvidjeno za odmor i opustanje...
,,FOLK OSVAJA SVET, ROCK 'n ROLL IS DEAD"
Ne, iako tacno i kranje uznemirujuce, nije to...
Sa svojih 17 godina, proveo sam vece kod kuce. Sto i nije tako lose, ne moram svakog dana da budem van nje. Malo je uznemirujuce sto se radi o subotnjoj veceri. U redu, sam sam kriv, odbio sam par poziva za ludi provod, odlucio da ostanem i odmorim se kao covek posle dugo vremena.
I tu se pojavio problem dosade...
Devojka je u drugom gradu, nije mogla da me poseti veceras, ok oprosteno joj. Odmoricu se i od nje (mada mi nedostaje)...
U nedostatku filmova koje bih mogao da pogledam (sve dobre vec znam napamet) odlucio sam da se posvetim istrazivanju TV programa. Retko kada imam priliku da u ovo vreme vrtim kanale. Sada znam da ne propustam mnogo. Izuzev par filmova (gore pomenutih, znam ih napamet) nista pametno. Opet sam se zgrozio onim VB (Velikim Bljakom) i iz protesta samo pretrcao preko ostalih (100000) TV kanala na kojima, gle divnog li cuda, nema nicega.
Profil na facebook-u je ugasen (opet neki moj protest, protiv mene samog) i ta opcija je otpala...
Devojka je vec u provodu, nema nista ni od razgovora sa njom...
Druga devojka (shvatite to kako hocete) je nedostupna, ostavih joj par poruka da se javi, od nje ni traga...
Najbolji drug, ima utakmicu sutra, legao je da spava...(pametno)
Bolujem od insomnie (ne od Karleusine, mada mi i ona zadaje glavobolju), pa opcija spavanja otpada...
Resih da se pozalim vama, ali i ovo cu zavrsiti (jos par recenica) i sta onda???
Poslacu jednoj devojci poruku, drugu nazvati opet, po 15. put procitati danasnje (jucerasnje) novine, opsovati sebe jer nisam vratio knjigu u biblioteku i uzeo novu, poslusati Balasevica po 19. put veceras i sta onda???
Imam 17 godina i ne mogu sebi da nadjem zanimaciju. Ta cinjenica me plasi...
Da li moja zabava toliko zavisi od drugih?
Da li ja toliko ne mogu sam sebi da organizujem jedno jedino vece...
Zovem je, ponovo je nedostupna. Jos jedna poruka...
Princ treba da uplovi u snove...
Ovo je moj sanovnik... Ne mogu da sanjam, ako ne mogu da zaspim... Ne mogu da zaspim jer nisam cuo njen glas pred spavanje...
A, da... I dosadno mi je pored toga...
Laku noc...
Nekako mi samo to ostaje... da vam uputim te dve reci, zavucem se pod pokrivac i pokusam da zatvorim oci...
Ostavicu zvono ukljuceno, za svaki slucaj... Mozda se javi...
Trenutak tisine... Onaj trenutak izmedju proslosti i sadasnjosti, svega onoga sto je iza nas i onoga sto ce se desiti kada otvorimo oci. Ali jos ih ne otvaramo... Ne... Osluskujemo, cujemo tisinu.... Disemo sve brze... Ne otvaramo ih jos uvek... Ne zelimo da igubimo njen lik... Da... Bila je tu cele noci... Tako stvarna, tako jedinstvena... Ne zelimo da je izgubimo zbog neke glupe stvari kao sto je vracanje u stvarnost. Jedna nebitna cinjenica kao sto je ta da je nemamo u realnosti nas nece naterati da otvorimo oci i izgubimo je... Po ko zna koji put.. Zato cutimo, jos uvek nam je toplo, jos uvek nismo budni, ona je jos uvek tu...
Postajem sve svesniji okoline. Njena slika je sve manje bistra. Njen glas je sve tisi, a do sada mi je saputao tako divne stvari. I ona vise ne cuje mene. Ne moze da cuje sve ono sto joj imam reci, a slusala je cele noci. Prokleto jutro me sve vise obuzima, probudicu se. Ne zelim da udjem u jos jedan dan. Ne zelim da je opet nemam.
,,Slusate program radia..."
Oci su otvorene. U trenutku nisam svestan toga, usao sam u novi dan. Ponovo sam sam u hladnom krevetu, kada budem sklonio ovaj pokrivac sa sebe, bice jos hladnije...
Jos jednom, stavljam osmeh na lice... Idemo dalje....
Tu sam ja... Nije me progutao mrak... Proslost me nije zadrzala, uspeo sam da vam se vratim, da napisem jos neku rec... Inspiracije nije falilo, jednostavno, potiskivana je... To nije dobro... Ja se nisam osecao dobro... Zato, kad vec necu pricati, podelicu sa vama sve sto mi je na srcu... Ne verujte meni, verujte mojim recima i mom srcu... Oni ne lazu... Najdrazi san mi je da je ucinim savrsenom svojim recima... Ona to i jeste... za mene.. savrsena... moj najdivniji san...
A hundred days have made me older Since the last time that I saw your pretty face A thousand lies have made me colder And I don't think I can look at this the same But all the miles that separate Disappear now when I'm dreaming of your face
I'm here without you baby But you're still on my lonely mind I think about you baby And I dream about you all the time I'm here without you baby But you're still with me in my dreams And tonight it's only you and me
The miles just keep rollin' As the people leave their way to say hello I've heard this life is overrated But I hope that it gets better as we go
I'm here without you baby But you're still on my lonely mind I think about you baby And I dream about you all the time I'm here without you baby But you're still with me in my dreams And tonight girl its only you and me
Everything I know, and anywhere I go It gets hard but it wont take away my love And when the last one falls When it's all said and done It gets hard but it wont take away my love
I'm here without you baby But you're still on my lonely mind I think about you baby And I dream about you all the time I'm here without you baby But you're still with me in my dreams And tonight girl its only you and me
Pozeleo bih dobrodoslicu samom sebi... Nedostajali ste mi, kao i ovo kuckanje... Dosta toga se izdesavalo, a jos vise je stvari koje su mi zaokupljivale misli... Vracam vam se srecniji, ali nadam se i dalje romantican i veoma zaljubljen... I dalje je moja inspiracija veoma budna i tinja u zelji da vam se da...
,,...Vreme prolazi. Cak i onda kada se to cini nemogucim.Cak i onda kada svaki otkucaj sekundare boli poput pulsiranja krvi iza modrice. Prolazi neravnomerno, u cudnim trzajima i razvucenim zatisjima, ali prolazi.
Moze se reci da padam u letnji san. Odlazim od kuce na nekoliko dana, s toga napustam i moj voljeni kompjuter. Neko vreme nece biti internet jadikovanja, romantike i izliva emocija totalnim strancima koji ozbiljno shvataju sve moje ozbiljne probleme, koji stvarno postoje... Drago mi je zbog svega toga, ali ne brinite, Princ nece abdicirati, vraticu se ja vama.
Danas sam prvi put video zvezde na nebu posle nekog vremena. To sumorno letnje nebo prekriveno teskim oblacima zna da bude izuzetno deprimirajuce. Zato sam se veceras obradovao kada sam video sjajne obrise mnostvo tackica i zacudjujuce sitnim krugom na nebu koji predstavlja Mesec... Mislim da ni ova noc nece biti mnogo drugacija od ostalih, osim ako izuzmemo cinjenicu da cu je provesti bez sna jer osim sto cu misliti na NJU kao sto mislim svake veceri, a to mi ne da sna, bicu nervozan jer me sutra ocekuje izuzetno dug put i novi izazovi.
Zbog svega ovoga, dragi moji blogeri, zelim vam svima dobar provod u narednom periodu, pokusajte da se odmorite, opustite... Znam da ja necu. :)
Princ vas pozdravlja na neko vreme, nedostajacete mi...
,,Nisu dovoljne reci Samo obicne reci Da me vrate u zivot Nije dovoljan dodir Ni da znam da te imam Jos samo par godina za nas
Da li znas kako zelim da te nadjem Da li znam sta treba da znam Voli me kako nikad nisi volela "
Ponekada se zapitam da li je ona vredna svega toga... Tada, naljutim se na sebe, udahnem duboko i nasmejem se. NARAVNO DA JESTE!!! I vise je zasluzila... Ona me je nacinila ovakvim kakav jesam. Podsetila na stvari, meni poznate, ali zaboravljene... Na zalost, nije se zadrzala dugo... Poput andjela, spustila se iz oblaka na moje rame, sapnula mi dve tri reci, ucinila me boljim deckom, zatim rasirila svoja predivna, bela krila i odletela daleko, daleko od mojih dodira, poljubaca... Plakao sam, zatim se nasmejao kada sam se setio trenutaka provedenih sa njom, a onda sam plakao jos malo. Nedostaje mi, i dalje kada je pogledam osetim onaj blag trzaj u stomaku i osetim kako me peckaju obrazi... I dalje kada sklopim oci vidim nju. Tisina i dalje govori njenim glasom, a dasak vetra sa severa donosi njen miris.... Vredna je svakog stiha, vredna je svake suze, svakog jecaja i svake moje misli...
Da li sam ja zaljubljen? Zakljucite sami, ako se ovo sto mene boli zove ljubav, onda ona i nije tako lepa. Ali pretpostavljam da mora tako. Ljubav je novcic sa dve strane, samo sto je kod mene pao na pogresnu. I necu je zaboraviti, ne skoro. Mozda nikad. Trenutno ne zelim. I nadam se da ce se vratiti. Obraduje me svaka njena poruka, svaki njen smesak mi ulepsa dan...
Ona je sanjar, mastovita, lepa, ume da me nasmeje, ukusnih usana i senovitih plavih ociju... Volim njen osmeh i nacin na koji malo sagne glavu kada se smeje. Volim kako vetar pomera njenu kosu i kako me nezno i polako ljubi. Odnosno kako me je ljubila... Secam se kako su joj ruke stalno bile hladne i kako sam pokusavao da ih zagrejem poljupcima. Heh, mislim da mi nedostaje...
"My Dearest Allie. I couldn't sleep last night because I know that it's over between us. I'm not bitter anymore, because I know that what we had was real. And if in some distant place in the future we see each other in our new lives, I'll smile at you with joy and remember how we spent the summer beneath the trees, learning from each other and growing in love. The best love is the kind that awakens the soul and makes us reach for more, that plants a fire in our hearts and brings peace to our minds, and that's what you've given me. That's what I hope to give to you forever.
Trenuci protkani su bolom, a svaki oziljak na dusi nosi tvoje ime. Pustiti mene da volim tebe znaci pustiti mene da pijem otrov. Otrov toliko sladak da ga moram popiti. Kunem svaki sekund proveden sa tobom jer on nosi patnju u trenucima koje provodim bez tebe. I patiti je tesko, jer ovo patnja nije. Bol je dublja,ostrija I ne prestaje.Zla si vila, dzelat mog srca. Ne sklapam oci jer videcu palog andjela kako me ljubi, kako mi nanosi bol, dere kozu I jede srce uz slast. Sve je crno, padam I ne vidim dno. Zidovi vriste tvoje ime, a plac para usi. Plac je moja pesma tvoga imena. I pakao je mesto mira posleljubavi prema tebi. Volim te svakog dela svoga bica I veceras disem za tebe. <3