Ljubav na najfiniji nacin...
stefanprinc | 03 Jul, 2009, 20:01 |
Generalna
| (304 Reads)
,,Nisu dovoljne reci
Samo obicne reci
Da me vrate u zivot
Nije dovoljan dodir
Ni da znam da te imam
Jos samo par godina za nas
Da li znas kako zelim da te nadjem
Da li znam sta treba da znam
Voli me kako nikad nisi volela "
Samo obicne reci
Da me vrate u zivot
Nije dovoljan dodir
Ni da znam da te imam
Jos samo par godina za nas
Da li znas kako zelim da te nadjem
Da li znam sta treba da znam
Voli me kako nikad nisi volela "
Ponekada se zapitam da li je ona vredna svega toga... Tada, naljutim se na sebe, udahnem duboko i nasmejem se. NARAVNO DA JESTE!!! I vise je zasluzila... Ona me je nacinila ovakvim kakav jesam. Podsetila na stvari, meni poznate, ali zaboravljene... Na zalost, nije se zadrzala dugo... Poput andjela, spustila se iz oblaka na moje rame, sapnula mi dve tri reci, ucinila me boljim deckom, zatim rasirila svoja predivna, bela krila i odletela daleko, daleko od mojih dodira, poljubaca... Plakao sam, zatim se nasmejao kada sam se setio trenutaka provedenih sa njom, a onda sam plakao jos malo. Nedostaje mi, i dalje kada je pogledam osetim onaj blag trzaj u stomaku i osetim kako me peckaju obrazi... I dalje kada sklopim oci vidim nju. Tisina i dalje govori njenim glasom, a dasak vetra sa severa donosi njen miris.... Vredna je svakog stiha, vredna je svake suze, svakog jecaja i svake moje misli...
Da li sam ja zaljubljen? Zakljucite sami, ako se ovo sto mene boli zove ljubav, onda ona i nije tako lepa. Ali pretpostavljam da mora tako. Ljubav je novcic sa dve strane, samo sto je kod mene pao na pogresnu. I necu je zaboraviti, ne skoro. Mozda nikad. Trenutno ne zelim. I nadam se da ce se vratiti. Obraduje me svaka njena poruka, svaki njen smesak mi ulepsa dan...
Ona je sanjar, mastovita, lepa, ume da me nasmeje, ukusnih usana i senovitih plavih ociju... Volim njen osmeh i nacin na koji malo sagne glavu kada se smeje. Volim kako vetar pomera njenu kosu i kako me nezno i polako ljubi. Odnosno kako me je ljubila... Secam se kako su joj ruke stalno bile hladne i kako sam pokusavao da ih zagrejem poljupcima. Heh, mislim da mi nedostaje...
,,Zlatna slova, njeno ime
budi rijeke zaspale
svojim dahom pali vatre
iz iskri sto su ostale
I tako kruzi u meni
kao plima vjecita
njezno plete moje niti
i u toj igri uziva
A kada me dotakne
ja protrnem
i bogove i vragove zovem
ako mogu vrijeme da zaustave
U mojoj dusi
tisucu svijeca sja
i sve do jedne, sve do jedne
ona je upalila
Jer kada me dotakne
ja protrnem
i bogove i vragove zovem
ako mogu vrijeme da zaustave..."
Trackback URL: http://www.blog.rs/trackback.php?id=60329
Notebook...
stefanprinc | 03 Jul, 2009, 14:48 |
Generalna
| (296 Reads)
"My Dearest Allie. I couldn't sleep last night because I know that it's over between us. I'm not bitter anymore, because I know that what we had was real. And if in some distant place in the future we see each other in our new lives, I'll smile at you with joy and remember how we spent the summer beneath the trees, learning from each other and growing in love. The best love is the kind that awakens the soul and makes us reach for more, that plants a fire in our hearts and brings peace to our minds, and that's what you've given me. That's what I hope to give to you forever.
I love you. I'll be seeing you.
Noah "
Trackback URL: http://www.blog.rs/trackback.php?id=60295
